Marulić je svoj jezik, koji se tada nazivao slovinskim, ilirskim i dalmatinskim, označio hrvatskim. Napisana kao vergilijansko-biblijski ep, Judita (poput Šižgorićeve Elegije) preobražava biblijski narativ u snažnu alegoriju otpora osmanskim osvajačima. Objavljena 22. travnja 1501. godine, Marulićeva Judita ukazuje na višeslojnost hrvatske kulturne i jezične baštine te stoga zauzima nezaobilazno mjesto u korpusu hrvatskoga književnog kanona. Osim literarne vrijednosti, ona nosi snažnu domoljubnu komponentu, odražavajući autorovu težnju za očuvanjem hrvatskoga kulturnog i duhovnog identiteta u kontekstu osmanskih osvajanja i pustošenja krajem 15. i početkom 16. stoljeća u Dalmaciji.
Marulićeva baština snažno rezonira kako u pisanoj riječi tako i u likovnom izričaju. Brojni umjetnici u Maruliću pronalaze moralnu snagu i estetsko nadahnuće. Ugledajući se na začinjavce koji predstavljaju jedan od stupova hrvatskog pjesničkog idioma slikari predstavljeni na ovoj izložbi u bogatoj hrvatskoj sakralnoj baštini pronalaze nove poticaje i nadahnuće. Drugi Marul Art Fest pokazuje da je za umjetnike i pjesnike okupljene oko zbornika ''Marule naš čestiti'' (2025.) Marulić duhovna vertikala, učitelj lijepe umjetnosti, esteta i asketa. Njegovo književno stvaralaštvo nije zatvoreno u sferi subjektivnog doživljaja, nego korespondira s univerzalnim temama i društvenom zbiljom, unutar koje pjesnik svoj poziv percipira kao proročku misiju povezujući humanizam i asketizam. On je trajni uzor umjetnicima koji, na razmeđu svjetova i vjekova, civilizacije života i smrti, obnavljaju našu kulturnu memoriju manifestirajući otpor nihilističkim tendencijama koje teže kulturnom i jezičnom razbaštinjenju. Poseban sloj Marulićeva stvaralaštva čini prožimanje literarnih i likovnih elemenata. U njegovim rukopisima pronalazimo skicirane različite simbole, Kristov monogram, pasionske motive i ukrase. Tiskano izdanje Marulićeve Judite (1521.) također je opremljeno je crtežima (marginalijama) s prizorima biblijske heroine prikazane kao renesansne dame.
Kršćanski humanizam Marka Marulića nadahnut je duhovnošću koja se razvija unutar pokreta Devotio Moderna čiji je najznačajniji predstavnik njemački redovnik i mistik Toma Kempenac. Njegovo djelo ''Nasljeduj Krista'' (1441.) predstavlja duhovni klasik koji i danas jednakim žarom osvaja brojne čitatelje diljem svijeta.
Poznato je da je biblijska heroina Judita nadahnula brojne umjetnike od talijanske slikarice Artemisije Gentileschi do Giorgionea, Botticellija, Michelangela, Donatella, Tiziana, Caravaggia, Goye, Klimta, do Schiavonea, Bele Čikoša Sesije, Otona Ivekovića, Celestina Medovića, Dimitrija Popovića, Matka Trebotića, sve do slikara predstavljenih na ovoj izložbi.
Izložba ''Marulićevoj Juditi u čast'' u Gradskoj knjižnici Marko Marulić (23. travnja - 10. svibnja 2026. g.) na kojoj su predstavljena djela desetak autora organizirana je u sklopu književno-umjetničke manifestacije Marul Art Fest, samostalnog projekta u sklopu Marulićevih dana. Nakon objavljenoj javnog poziva umjetnicima na portalu Instituta za kršćansku kulturu i umjetnost Hagiopolis, brojni umjetnici iz raznih krajeva Hrvatske, Osijeka, Rijeke, Splita i Zagreba, poslali su svoje radove. Stručni žiri u sastavu Arijane Brakus Rožić, Josipa Botterija Dinija i mene izabrao je djela Josipa Botterija Dini, Karin Grenc, Eve Meštrović, Rite Medvešek, Velie Krmpotić, Drage Stojakovića, Ive Mandić Stojaković, Sanje Jureško, Arijane Brakus Rožić, Marijane Rajčić i Anđelka Brkić. Među izabranim autorima, osim akademskih umjetnika i nastavnika likovne kulture, odabrana su djela i mladih studenata likovne akademije (Rite Medvešek i Eve Meštrović).
Slika 1 Josip Botteri Dini, Judita s Holofernovom glavom, 1990.
Slika 2 Josip Botteri Dini, Dubrovačka Judita, 1993.
Među izloženim djelima, posebnu pažnju plijene dvije slike Josipa Botterija Dinija, jednog od najvažnijih živućih predstavnika suvremenog sakralnog slikarstva u Hrvatskoj. U njima autor pokazuje duboku povezanost s Marulićem i splitskim humanističkim krugom. Slika ''Judita s Holofernovom glavom'' nastala je 1990. godine, u tehnici akrila na platnu, u razdoblju kada je umjetnik intenzivno istraživao povijesne i nacionalne teme kroz prizmu kršćanske ikonografije. Slikom dominiraju snažni tonovi koji podsjećaju na njegove vitraje s vibrantnom paletom boja i dinamičnim potezima kista.
Druga slika ''Dubrovačka Judita“ nastala je tri godine kasnije, 1993. g. U središtu kompozicije smješten je lik Judite izduženog i stiliziranog lica, smirenog i bolećivog pogleda. Ona u ruci drži odsječenu Holofernovu glavu s izrazom tuge. Slikar Juditinu pobjedu promatra evocirajući stradanje hrvatskog naroda za vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku. Opustošenu Betuliju promatra kao metaforu stradanja oslikavajući dramatičnu atmosferu i ruševine. Juditin čin hrabrosti u Botterijevoj kolorističkoj ekspresiji povezuje biblijski narativ s duhovnom snagom hrvatskog naroda u odlučnoj borbi za slobodu i oslobođenje opkoljenog Dubrovnika.